Đina Markuš (1920. – 2006.)

Đina Markuš rođena je 1920. u trgovačkoj porodici na Cetinju. Još kao gimnazijalka priklonila se komunističkim idejama – kao i mnoge mlade crnogorske i jugoslovenske komunistkinje – slijedeći u tome muške članove porodice. Spremala se za studije medicine u Beogradu kada su 1941. godine Italijani okupirali Crnu Goru. Zbog ilegalnog rada i podrške komunistima ubrzo se zatekla u fašističkom zatvoru Bogdanov kraj na Cetinju. Zbog borbenog djelovanja u partizanskim redovima bila je ponovno zarobljena i internirana u logor sve do kapitulacije Italije, da bi se potom vratila preko Slovenije i priključila partizanima u završnim akcijama oslobođenja Crne Gore i Jugoslavije.

Iz rata će izića kao mlada komunistkinja s priznanjima za bespoštednu posvećenost antifašističkoj borbi i revoluciji. Nakon rata, Đina Markuš je dobila politički povjerljiv posao poštanske službenice u Beogradu. Počinje poslijeratni život ispunjen entuzijazmom, obnovom i izgradnjom zemlje te kolektivnom posvećenošću ostvarenju revolucionarnih ideala. Nakon objave Rezolucije Informbiroa 1948. godine muž Đinine sestre, vojni oficir Vido Đurašković, izvršio je samoubistvo u Beogradu jer je znao da mu prijeti hapšenje i deportacija na Goli otok. Nedugo zatim, uhapšena je i Đina pod optužbom da je štamparska slova iz pošte slala u inostranstvo radi antijugoslovenske propagande. Bila je jedna od mnogih komunista koji su se u to doba bunili protiv „diplomatskih magacina“ koji su najavili poslijeratno klasno raslojavanje i formiranje crvene buržoazije.

Uhapšena je 1949. godine i određeno vrijeme je provela u istražnom zatvoru Glavnjača u Beogradu, a potom je odvedena na Goli otok i Sv. Grgur. Puštena je iz logora 1952. Godine. Do same smrti se nije uspjela prilagoditi „normalnom životu“. Patila je od teške i dugotrajne nesanice i često je zapadala u stanja slična katatoniji (nepokretnost, zgrčenost tijela, ćutanje). Liječena je u više psihijatrijskih ustanova.

Godine 1989. napisala je (neobjavljene) memoare o danima provedenim na Golom otoku i Sv. Grguru. Umrla je 2006. godine od prekomjerne doze tableta za spavanje.

“Stadoh i ukočih se, od straha ne mogu maći. Gurnule me u stroj i poče tuča. Sa jedne i druge strane pljušte udarci pesnicama. Onako slaba ne izdržah ni dva metra, počeh da padam, ali me one pridigoše i nastaviše da tuku, kao da se takmiče koja će više i bolje. Tuku i pljuju, a to mi je bilo najteže, najstrašnije, slinavi ispljuvci klize mi po licu, rukama, kosi …”

* Tekst preuzet sa web stranice umjetničkog projekta „Vi ste Partiju izdale onda kada je trebalo da joj pomognete“. Zahvaljujemo autorki i koordinatorki projekta Andreji Kulunčić i njenim saradnicama na ustupljenom materijalu.