Miljuša Jovanović (1917. – 1991.)

Miljuša Jovanović bila je sestra generala Arsa Jovanovića, prvog načelnika Generalštaba Jugoslavenske narodne armije. Kao pripadnica Prve proleterske brigade učestvovala je u Igmanskom maršu krajem januara 1942. Godine. Zbog smrzavanja stopala ostala je invalid. Poslije sukoba Tita sa Staljinom u junu 1948. Godine, general Jovanović je prihvatio Rezoluciju Informbiroa te je s još dvojicom oficira pokušao pobjeći u Rumumiju. Poginuo je u okršaju s graničnom patrolom 11. avgusta 1948. Godine. Njegova sestra, koja nikada nije prežalila smrt voljenog brata, uhapšena je ubrzo nakon toga. U to vrijeme je bila na rukovodećoj poziciji u Savezu ratnih vojnih invalida.

U istražnim zatvorima je provela gotovo dvije godine. Prema Udbinoj evidenciji u ženskim logorima na Golom otoku i Sv. Grguru boravila je od 2. oktobra 1950. do 6. februara 1954. godine. Dragoslav Simić je objavio Miljušino svjedočenje u knjizi Ženski logor na Golom otoku. Ispovjesti kažnjenica i isljednice (Dragoslav Simić i Boško Trifunović, prir., Beograd, ABC Product, 1990.). Simić je ovako sažeo svoj doživljaj ove izuzetne ličnosti „U mojoj profesionalnoj karijeri Miljuša je sasvim poseban lik, zauzima počasno mesto, s neverovatnom, filmskom biografijom. Pripadala je Komunističkoj partiji do kraja života, reklo bi se kao ‘vernik partije’, ali onako zanesenjački, baš kao da je iz romana Nikolaja Ostrovskog Kako se kalio čelik.“

“U 4 sata ustajanje, pa stroj, pa stoj, pa prebrojavanje, pa onda umivanje na moru kobajagi, pa se vratite, malo kačamaka vam dadu, pa onda idete na rad, cio dan na rad, pa sunce, pa bura, pa to je do kostiju ta bura… ali to je najgore bilo kad dvadeset minuta [ležite] u krevet, a dvadeset minuta stojite [bude vas]… sedamnaest puta je to mene zakačilo jednu noć.”

* Tekst preuzet sa web stranice umjetničkog projekta „Vi ste Partiju izdale onda kada je trebalo da joj pomognete“. Zahvaljujemo autorki i koordinatorki projekta Andreji Kulunčić i njenim saradnicama na ustupljenom materijalu.