Eligio Zanini (1927. – 1993.)

Eligio Zanini rođen je 1927. godine u Rovinju. Aktivni član SKOJ-a (Savez komunističke omladine Jugoslavije) postao je 1948. godine u Puli, no nakon objave raskola Tita i Staljina odlučio je napustiti političko djelovanje s izuzetkom njegovog rada u odsjeku za kulturu i obrazovanje. Njegova odluka da istupi iz Komunističke partije i ostane neopredjeljen u sukobu Tita i Staljina koštala ga je hapšenja. U Rijeci gdje je pohađao kurs marksizma za nastavnike uhapšen je početkom 1949. godine od strane savezne Uprave državne sigurnosti (UDB) iz Pule. Istog dana zatvoren je u Puli gdje je podvrgnut ispitivanju. Nakon pola godine provedenih u zatvoru prebačen je na Goli otok.  Osuđen je na administrativnu kaznu od 13 mjeseci.

Po dolasku na Goli otok, bio je prinuđen raditi na izgradnji logora. Ubrzo po njegovom dolasku, uslovi za zatvorenike su se pogoršali. Zajedno s drugim zatvorenicima prisiljen je na težak fizički rad uz batine i ideološko prevaspitavnaje. Nakon sedam do osam mjeseci u logoru, Zaniniju je ponuđena mogućnost da potpiše izjavu o svojoj opredjeljenosti za Tita u zamjenu za puštanje iz logora. Odbio je potpisati izjavu nakon čega je izložen još surovijem tretmanu. Tek nakon što je doživio kolaps od iscrpljenosti, počeo je dobijati nešto manje zahtjevne zadatake poput brige o sadnicama na ostrvu. Nakon više od dvije godine boravka, prebačen je u proljeće 1952. godine na prisilan polugodišnji rad na izgradnji željezničke pruge u Bosni i Hercegovini gdje je ostao do jeseni iste godine.

Nakon povratka u Pulu, njegov život se zauvijek promjenio. Tri godine je bio pod strogim nadzorom s obavezom prijavljivanja svojih aktivnosti. U početku je radio kao skladištar, no vjerovatno zahvaljujući svom obrazovanju ubrzo se uspio zaposliti kao računovođa. Od 1959. godine radio je kao nastavnik u osnovnoj školi u Savudriji gdje je pomogao u obnavljanju aktivnosti lokalnog italijanskog kulturnog društva. Šezdesetih godina završio je studije pedagogije, nakon čega je radio u osnovnoj školi u Balama kraj Rovinja. Umro je u Puli 1993. godine.