Panko Brašnarov (1883. – 1951.)

Panko Brašnarov bio je makedonski nacionalni borac, revolucionar i komunista. Svoju revolucionarnu i političku delatnost počinje početkom 20. vijeka u Otomanskoj imperiji, a nastavio ju je u Kraljevini Jugoslaviji kao član Komunističke partije Jugoslavije. Ličnost i djelatnost Brašnarova predstavlja jedan od mnogih primjera mikroistorije prve polovine 20. vijeka. Njegovo djelovanje objašnjava istoriju raznih revolucionarnih, nacionalnih, socijalističkih i komunističkih ideja koje su se formirale i razvijale na kraju Otomanske imperije, u Makedoniji, Jugoslaviji i na Balkanu.

Brašnarov je rođen u Velesu u tadašnjoj Otomanskoj imperiji. Do početka Drugog svjetskog rata bio je aktivista i član raznih revolucionarnih organizacija koje su se u osnovi zalagali za interese malih poljoprivrednika, zanatlija i radnika, ali i borbe za stvaranje autonomne i slobodne Makedonije. Bio je član je Komunističke partije Jugoslavije od njenog formiranja, ali njegove političke ideje i projekti koji su imali za cilj ujedinjenje makedonskih revolucionarnih i političkih snaga doveli su ga u sukob sa partijom. Na kraju Drugog svjetskog rata, Brašnarov aktivno učestvuje u stvaranju makedonske republike, ali je ubrzo degradiran zbog svojih stavova za ujedinjenje Makedonije u okviru široke komunističke internacionale ili Balkanske federacije, ali i protiv povratka srpskih i crnogorskih kolonista koji su bili naseljeni u Vardarskoj Makedoniji nakon Prvog svjetskog rata. U nemilosti partijskog establišmenta 1948. Godine, izjašnjava se za Rezoluciju IB-a i ostaje pristalica “internacionalističke” doktrine, a politiku KPJ-u smatra “suprotnom internacionalističkoj suštini” i neprihvatljivom da se partija odvoji od svoje orbite (Sovjetske Komunističke Partije). Nakon Rezolucije, organizuje ilegalne grupe protiv KPJ i uspostavlja ilegalni kanal sa Albanijom za prebacivanje pristalica Rezolucije. Krajem 1950. godine uhapšen je u Skopju pod optužbom da je počinio krivično djelo protiv naroda i države. Nakon što su lokalne sudske vlasti doijeli rješenje da je “izmišljavao i širio lažne vijesti”, čime je narušavao spokojstvo građana, poslat je na Goli otok, gdje 13. jula 1951. godine umire zbog bolesti i nehumanih postupaka.