Zatvor 1956.-1988.

Treba razlikovati logor na Golom otoku koji je osnovan s ciljem “političkog preodgoja” ibeovaca i kasniji zatvor Goli otok. Prvobitni logor bio je pod direktnom upravom savezne Udbe, dok je kasniji zatvor bio u nadležnosti republičkog SUP-a (Sekretarijata unutrašnjih poslova Socijalističke Republike Hrvatske). I sama organizacija i smisao kasnijeg zatvora bili su drukčiji, baš kao i struktura zatvorenika.

Nakon završetka sukoba sa Staljinom Goli otok je privremeno zatvoren, ali je jugoslavenska tajna policija zaključila da je proizvodni pogon na otoku previše profitabilan da bi ga zatvorili. Iako je još 1953. godine logor na Golom otoku (do tada nazivan “Radilište Mermer”), dobio novo ime “Kazneno-popravni dom Rab – Goli otok”, tek je nakon 1956. godine tamo profunkcionirao zatvor za delikvente, mlađe punoljetnike, kriminalce i političke zatvorenike.

Udio političkih zatvorenika među zatočenicima na Golom otoku u razdoblju nakon 1956. godine nije utvrđen, no svakako ih je bilo. Neki od prijašnjih zatočenika logora na Golom otoku bili su osuđeni na dodatne kazne i vraćeni na otok nakon 1956. godine. Pored ibeovaca povratnika, takozvanih “dvomotoraca”, na otoku je kaznu služio i nepoznati broj kritičara režima, zagovornika liberalno-demokratskih ili etno-nacionalističkih politika te drugih kršitelja političkog i ideološkog poretka komunističke Jugoslavije. Unatoč postupnoj liberalizaciji Jugoslavije nakon 1955. godine, političkih zatvorenika na Golom otoku bilo je do sredine osamdesetih.

Kaznena ustanova na Golom otoku je zatvorena 1988. godine, a potom je gotovo u potpunosti devastirana. Ostaci zgrada na otoku uglavnom datiraju iz vremena zatvora na Golom otoku, iako postoje i brojne zagrade iz vremena logora.

Zatvorske zgrade na prostoru nekadašnjeg logora “Velika žica”

Autor fotografije: Darko Bavoljak