Petar Komnenić (1895 – 1957)

Petar Komnenić rođen je 1895. godine u selu Pilatovci pokraj Nikšića. Otac mu je bio Todor Komnenić, pravoslavni svećenik i kapetan odnosno načelnik lokalne vlasti u Kneževini, kasnije Kraljevini Crnoj Gori.  Osnovnu školu završio je u rodnom kraju, dok gimnaziju pohađa u Beogradu. U Beogradu upisuje i Filozofski fakultet, gdje se usmjerava na studij povijesti.

Po izbijanju Balkanskih ratova prijavljuje se u vojsku. Tijekom prvog svjetskog bori se u vojsci kraljevine Srbije. Nakon zarobljavanja, dio rata proveo je u mađarskom logoru za ratne zarobljenike Boldogasonj (Boldogasszony) iz kojeg je uspio pobjeći i prebaciti se u Švicarsku.

Ubrzo po završetku rata i formiranju Kraljevine SHS, 1919. godine pridružuje se KPJ. U međuratnom periodu slovio je za istaknutog intelektualca, a kao profesor povijesti živio je i predavao u više gradova Jugoslavije. U Sarajevu je 1941. mobiliziran u vojsku kraljevine Jugoslavije, kapitaluciju je dočekao kao zapovjednik bataljona.

Nakon sloma jugoslavenske vojske u Travanjskom ratu, vraća se u rodno selo, gdje brzo postaje jedan od glavnih organizatora priprema za ustanak protiv okupacijskih Sila Osovine u kojem predvodi banjsko-vučedolske oružane jedinice. Krajem 1941. godine učestvuje u Pljevaljskoj bici, da bi 1942. godine, postao komandant Lovćenskog partizanskog odreda. Jačanjem jedinica NOBa i formiranjem Pete crnogorske proleterske brigade, biće postavljen za komandanta Trećeg bataljona. Tijekom ratnih dana 1942/1943. godine, upoznao je i postao blizak prijatelj sa pjesnikom Ivanom Goranom Kovačićem koji mu je posvetio pjesmu “Naša Sloboda”.

Tijekom rata postaje zapovjednik bihaćko-cazinske oblasti, a jedno vrijeme i zapovjednik zbornog vojnog područja za Hercegovinu. Međutim, najznačajniju ulogu odigrao je kao delegat Prvog zasjedanja ANVOJ-a i Prvog zasjedanja ZAVNO Crne Gore. Zbog svojih zasluga krajem 1944. godine imenovan je za člana predsjedništva CASNO-a.

Nakon oslobođenja Crne Gore, prvo je postavljen za potpredsjednika Vlade Federalne Crne Gore, 1945.-1946. godine, i za ministra socijalne politike. Nakon toga, obavlja funkciju predsjednika Ustavotvorne skupštine 1946. godine, i predsjednika Narodne skupštine Crne Gore od 1947. godine do 21. siječnja 1949. godine kada je uhapšen zbog izjašnjavanja za rezoluciju IB-a.

Bio je jedan od prvih zatvorenika na Golom otoku. Petar je upućen u “Radilište” ili “Logor 101”, kompleks namijenjen za “elitu jugoslovenskih ibeovaca“. Tijekom jednog od ispitivanja, isljednici su mu rekli da je u odgojno popravnom radilištu zbog nužnosti da revidira svoje stavove. Na to je Petar odgovorio da to nije nikakvo radilište “već obična rupa”.  I dalje je prihvaćeno  da je zbog Petra Komnenića ovaj lokalitet dobio naziv “Petrova rupa”.

Petar Komnenić je pušten na slobodu 1954. godine. Po povratku u Nikšić pridružio se ženi i sinu koji su tijekom tih godina bili izopćeni iz društva. Umro je 18. studenog 1957., u 62. godini života u bolnici za plućne bolesti Brezovik pored Nikšića. Jedna od ulica u Nikšiću nosi ime prema Petru Komneniću.