Miljuša Jovanović (1917. – 1991.)

Miljuša Jovanović bila je sestra generala Arsa Jovanovića, prvog načelnika Generalštaba Jugoslavenske narodne armije. Kao pripadnica Prve proleterske brigade sudjelovala je u Igmanskom maršu krajem siječnja 1942. Zbog smrzavanja stopala ostala je invalid. Poslije sukoba Tita sa Staljinom u lipnju 1948. general Jovanović je prihvatio Rezoluciju Informbiroa te je s još dvojicom oficira pokušao pobjeći u Rumunjsku. Poginuo je u okršaju s graničnom patrolom 11. kolovoza 1948. Njegova sestra, koja nikada nije prežalila smrt voljenog brata, uhićena je ubrzo nakon toga. U to je vrijeme bila na rukovodećoj poziciji u Savezu ratnih vojnih invalida.

U istražnim je zatvorima provela gotovo dvije godine. Prema Udbinoj evidenciji u ženskim logorima na Golom i Sv. Grguru boravila je od 2. listopada 1950. do 6. veljače 1954. godine. Dragoslav Simić je objavio Miljušino svjedočenje u knjizi Ženski logor na Golom otoku. Ispovesti kažnjenica i islednice (Dragoslav Simić i Boško Trifunović, prir., Beograd, ABC Product, 1990.). Simić je ovako sažeo svoj doživljaj ove izuzetne osobnosti: „U mojoj profesionalnoj karijeri Miljuša je sasvim poseban lik, zauzima počasno mesto, s neverovatnom, filmskom biografijom. Pripadala je Komunističkoj partiji do kraja života, reklo bi se kao ‘vernik partije’, ali onako zanesenjački, baš kao da je iz romana Nikolaja Ostrovskog Kako se kalio čelik.“

“U 4 sata ustajanje, pa stroj, pa stoj, pa prebrojavanje, pa onda umivanje na moru kobajagi, pa se vratite, malo kačamaka vam dadu, pa onda idete na rad, cio dan na rad, pa sunce, pa bura, pa to je do kostiju ta bura… ali to je najgore bilo kad dvadeset minuta [ležite] u krevet, a dvadeset minuta stojite [bude vas]… sedamnaest puta je to mene zakačilo jednu noć.”

*Tekst preuzet s web stranice umjetničkog projekta „Vi ste Partiju izdale onda kada je trebalo da joj pomognete“. Zahvaljujemo autorici i voditeljici projekta Andreji Kulunčić i njenim suradnicama na ustupljenim materijalima.