Branka Weil (1922. – 1978.)

Branka Weil rođena je u Sarajevu. Budući da je majka ostavlja odmah nakon rođenja, odgoj preuzima njezin otac Fritz Weil, sin Arpada Weila iz Bijeljine. No Branka djetinjstvo provodi seleći se od porodice do porodice, kao dijete usvojeno na određeno vrijeme. Dok joj otac putuje Europom baveći se edukacijskim i filantropskim radom, Branka stiže u Zagreb i upisuje se u klasičnu gimnaziju gdje joj je profesorica i razrednica dr. Ljuba Kosar, prof. francuskog i hrvatskog, koja 1935. službeno usvaja 13-godišnju Branku. Za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske zahvaljujući statusu dr. Ljube Kosar Branka uspijeva preživjeti usprkos svom židovskom porijeklu. Upisuje studij francuskog jezika i književnosti, kao i hrvatsko-srpskog jezika i jugoslavenske književnosti.

Godine 1941. njezin otac Fritz Weil postaje žrtva ustaških rasnih zakona u koncentracijskom logoru Jasenovac. Osim Fritza, u Jasenovcu je ubijen najveći dio porodice Weil. Nakon Drugog svjetskog rata Branka počinje raditi kao novinarka. Tako se upoznaje s Ivanom Furlanom, također novinarom, upravo pristiglim iz partizanske borbe. Ivan 1948. biva uhapšen i sproveden na Goli otok, a uskoro nakon toga uhapšena je i Branka, isključivo zbog svoje veze s njim. Ivan na Golom otoku provodi dvije godine, dok Branka tamo ostaje tri godine, navodno zbog „lošeg ponašanja“, tj. nespremnosti da učestvuje u mučenju zatvorenica.

Nakon izlaska Branka se zapošljava u Gradskoj biblioteci u Zagrebu gdje osniva i godinama vodi Dječji odjel. Branka postaje članica brojnih internacionalnih žirija za izbor najbolje svjetske dječje knjige. Na poziv mnogih biblioteka, godinama putuje u europske gradove gdje se bavi uspostavljanjem i podučavanjem svog sustava katalogizacije u lokalnim bibliotekama. Dobitnica je mnogih nagrada i priznanja u svojoj struci.

Umrla je u 56. godini od raka kičme – njezini zdravstveni problemi počeli su još na Golom otoku.

*Tekst preuzet sa web stranice umjetničkog projekta „Vi ste Partiju izdale onda kada je trebalo da joj pomognete“. Zahvaljujemo autorici i voditeljici projekta Andreji Kulunčić i njenim saradnicama na ustupljenim materijalima.