Eligio Zanini (1927.-1993.)

Eligio Zanini rođen je 1927. godine u Rovinju. Aktivni član SKOJ-a (Savez komunističke omladine Jugoslavije) postao je 1948. godine u Puli, no nakon objave raskola Tita i Staljina odlučio se ostaviti političkog djelovanja s izuzetkom njegovog rada u odjelu za kulturu i obrazovanje. Njegova odluka da istupi iz Komunističke partije i ostane neopredjeljen u sukobu Tita i Staljina koštala ga je uhićenja. U Rijeci gdje je pohađao tečaj marksizma za nastavnike uhapšen je početkom 1949. godine od strane savezne Uprave državne sigurnosti (UDB) iz Pule. Istog dana zatvoren je u Puli gdje je podvrgnut ispitivanju. Nakon pola godine provedenih u zatvoru prebačen je na Goli otok.  Osuđen je na administrativnu kaznu od 13 mjeseci.

Po dolasku na Goli otok, bio je prinuđen raditi na izgradnji logora. Ubrzo po njegovom dolasku, uvjeti za zatvorenike su se pogoršali. Zajedno s drugim zatvorenicima prisiljen je na težak fizički rad uz batine i ideološki preodgoj. Nakon sedam do osam mjeseci u logoru Zaniniju je ponuđena mogućnost da potpiše izjavu o svojoj opredjeljenosti za Tita u zamjenu za puštanje iz logora. No odbio je potpisati izjavu nakon čega je uslijedio još suroviji tretman kojem je bio izložen. Tek nakon što je doživio kolaps od iscrpljenosti počeo je dobivati nešto manje zahtjevne zadatake poput brige o sadnicama na otoku. Nakon više od dvije godine boravka na otoku prebačen je u proljeće 1952. na prisilan polugodišnji rad na izgradnji željezničke pruge u Bosni i Hercegovini gdje je ostao do jeseni iste godine.

Nakon povratka u Pulu, njegov život se zauvijek promjenio. Tri godine bio je pod strogim nadzorom s obavezom prijavljivanja svojih aktivnosti. U početku radio je kao skladištar, no vjerojatno zahvaljujući svojem obrazovanju ubrzo se uspio zaposliti kao računovođa. Od 1959. godine radio je kao nastavnik u osnovnoj školi u Savudriji gdje je pomogao u obnavljanju aktivnosti lokalnog talijanskog kulturnog društva. Šezdesetih godina završio je studij pedagogije te radio u osnovnoj školi u Balama kraj Rovinja. Umro je u Puli 1993. godine.